Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

 

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

U sklopu festivala povijesti Kliofest u srijedu 14. svibnja 2025. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje knjige „Boje hrvatske Moravske“, fokusirano na povijest, kulturu, tradiciju i jezik moravskih Hrvata. Knjigu je objavila Udruga građana hrvatske narodnosti u Češkoj uz potporu Hrvatske matice iseljenika, a preveo ju je povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. 

Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika povjesničar dr. sc. Ivan Tepeš, u pozdravnom govoru je istaknuo: „Sa zadovoljstvom smo dočekali izlazak iz tiska hrvatskog prijevoda knjige, čiju je građu ispisalo 16 najboljih poznavatelja povijesnih, socio-kulturnih i eko-lingvističkih fenomena u hrvatskoj manjini u Češkoj, a na vremenskoj okomici od gotovo pola tisućljeća. Urednice knjige Lenka Kopřivová Kasper i Eliška Leisserová napravile su pravi nakladnički pothvat bez jezične barijere“, ocijenio je dr. Tepeš, dodavši kako je ova jedinstvena knjiga tiskana na češkom, njemačkom i naposlijetku hrvatskom jeziku. „Riječ je o prvoj opsežnoj i bogato ilustriranoj sintetskoj monografiji - o povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku moravskih Hrvata iliti o hrvatskoj manjini u Češkoj Republici - u kojoj je svoje studiozne priloge objavio niz hrvatsko-čeških autora različitih struka i to u posve modernom narativu i dojmljivom dizajnu. Hrvatska matica iseljenika financirala je prijevod na hrvatski jezik koji potpisuje Marijan Lipovac, kojem čestitam na izvrsno priređenom prijevodu“, zaključio je dr. Tepeš.

Izaslanik državnog tajnika Zvonika Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine Vedran Iskara pridružio se čestitkama timu ovoga nakladničkog pothvata usredotočenog na revitalizaciju hrvatske manjine u Češkoj, te na njezin što sretniji suživot s domicilnom sredinom u zajedničkoj nam europskoj obitelji naroda.

Knjigu su predstavili recenzenti povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar; etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; te prevoditelj knjige Marijan Lipovac, uz  urednicu Lenku Kopřivovu Kasper, istaknutu aktivisticu Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj.

Precizno interpretirana povijesna građa

Prema mišljenju povjesničara Holjevca historiografska građa je precizno interpretirana. Moravski Hrvati su hrvatska etnička skupina u Češkoj, najsjeverniji ogranak gradišćanskih Hrvata, koji su živjeli na području južne Moravske (od 1530.) odakle su krajem četrdesetih prošlog stoljeća raseljeni u 118 mjesta sjeverne Moravske. U jezičnom smislu moravski Hrvati bliski su gradišćanskim Hrvatima, i to njihovoj najsjevernijoj skupini koja se zove Haci. Govore arhaičnim hrvatskim jezikom (ikavska čakavština), s mnogo čeških i njemačkih posuđenica. U 16. i 17. stoljeću spominje se desetak hrvatskih sela južne Moravske, dok su se do 20. stoljeća održala  samo tri sela: Dobro Polje, stanovništvom najveća Jevišovka (ranije Frielištof) i Nova Prerava. 

Spomenuta sela leže u zapadnim dijelu okruga Břeclav, odnosno u upravnom području općine s proširenim ovlastima Mikulov. Posrijedi je pretežito ruralno stanovništvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno vinogradarstvom u specifičnoj graditeljskoj baštini. Polovicom 19. stoljeća na području sva tri sela živjelo je 2,2 tisuće stanovnika. Nakon pada Berlinskoga zida u Europi, primjerice 1991. popis stanovništva je zabilježio u tim selima samo 1,3 tisuće stanovnika. Ulaskom Češke u Europsku uniju, a kasnije i u Schengenski prostor te razvojem turizma i  procesom suburbanizacije broj stanovnika počeo je opet rasti pa je pri posljednjem popisu stanovništva (2011.) zabilježeno 1,4 tisuće stanovnika hrvatskih korijena, podsjetio je recenzent Holjevac, zaključujući kako je ova knjiga svojom sveobuhvatnošću i sažetom dosadašnjom literaturom – novi međaš od kojeg mogu pouzdano teći sva daljnja istraživanja o moravskim Hrvatima, ali i  našim dvjema suvremenim europskim nacijama, i hrvatskoj i češkoj.

Raritetni etnografski prinosi i suvremeno stvaralaštvo

Vodeća hrvatska etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta pridružila se pohvalama prevoditelju i uredničkom dvojcu - gospođama Lenki Kopřivovoj Kasper i Eliški Leisserovoj  - što su oplemenile ovu iznimno dragocjenu knjigu, opremivši je pouzdanim znanstvenim aparatom.  „Kroz prikaz poglavlja knjige – dodala je Rajković Iveta –  vidljivo je da su uvršteni stručnjaci, različitih znanstvenih disciplina sabrali impresivnu arhivsku dokumentaciju (zapise, litografije, fotografije), muzejske predmete koje su od 16 do 21. stoljeća prikupljali sakupljači različitih narodnosti. Usto, građa je dopunjena i kontekstualizirana i intervjuima sa samim moravskim Hrvatima koji su živjeli ovu kulturu. 

Osim tradicijske kulture u monografiji saznajemo i o suvremenosti, a da identitet Hrvata u Moravskoj živi svjedoči ova impresivna monografija. Ova knjiga ima ogromnu važnost za cjelokupno razumijevanje hrvatske kulture, ali i povijest života u ruralnim sredinama Austro-Ugarske Monarhije. Monografija predstavlja i odličan primjer prekogranične suradnje dviju manjina, odnosno dviju suvremenih europskih nacija, češke i hrvatske.  Mogu sa sigurnošću reći, da je ovo izvrstan primjer kako bi trebale biti obrađene i napisane monografije manjinskih zajednica. U ovu knjigu uloženo je puno interdisciplinarnih spoznaja, povjesničara, etnologa, jezikoslovaca, sa znanjima češkog i hrvatskog jezika, ona pokazuje veliko kulturno naslijeđe i minucioznost autora svih 16 priloga“, poručila je recenzentica Rajković Iveta.

Uz predstavnike akademske zajednice, promociju su u sklopu prestižnog 12. Kliofesta patili brojni uglednici iz javnog života Zagreba te diplomatskog kora akreditiranog u RH među kojima su bili Nj. e. veleposlanik Češke Republike, gospodin Milan Hovorka i njegov zamjenik Jiří Hušnera. Veleposlanik Hovorka pohvalio je slojevite kulturne,  društvene i gospodarske veze Hrvatske i Češke, čestitavši na temeljito obavljenom poslu nakladniku Udruzi građana hrvatske narodnosti u Češkoj te su-nakladniku hrvatskog izdanja knjige Hrvatskoj matici iseljenika, kao i svim autorima ove sveobuhvatne studije o hrvatskoj manjini u Češkoj.

Višestruke tragedije i svjetlo nade s novim generacijama

Prevoditelj i povjesničar eruditske naobrazbe Marijan Lipovac u svome je govoru istaknuo: „Ovdje sam u trostrukoj ulozi, kao prevoditelj knjige, kao netko tko se bavi poviješću hrvatsko-čeških odnosa i kao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, udruge koja sustavno radi na promicanju veza Hrvatske i Češke, ali nastojat ću to nekako povezati. Kao prevoditelj, zahvalan sam Hrvatskoj matici iseljenika što mi je povjerila ovaj posao. Prevodeći ovu knjigu spoznao sam to da zapravo tragedija moravskih Hrvata nije počela 1948. kada je krenulo njihovo sustavno iseljavanje, već da je zapravo povijest moravskih Hrvata sastavljena od više nepovoljnih elemenata koji će u konačnici dovesti do njihove tragedije. Kao prvo, treba reći da je Češka, točnije pokrajina Moravska, najudaljenija lokacija gdje su se Hrvati u 16. stoljeću, uslijed osmanskih osvajanja, iselili iz svoje domovine. Prema tome, od svih hrvatskih manjinskih zajednica moravski Hrvati imali su najslabije veze s Hrvatskom, što je svakako nepovoljna okolnost za očuvanje hrvatskog identiteta. (…) 

U svakom slučaju, moravski Hrvati prihvatili su Čehoslovačku kao svoju državu, poistovjetili se s njome, na izborima glasali za češke ili njemačke stranke, ali one koje su bile državotvorno orijentirane, prihvatili su i kult osnivača Čehoslovačke Tomáša Masaryka, međutim, 1938. doživjeli su teško razočaranje. Nakon Minhenskog sporazuma pogranično područje Češke i Moravske pripojeno je Njemačkoj pa tako i tri sela moravskih Hrvata, i to se sve dogodilo mirno, bez ispaljenog metka, iako su Česi govorili da će se braniti. I moravski Hrvati, kako doznajemo u ovoj knjizi, to su ne bez razloga doživjeli kao izdaju, a kasnije će doživjeti to da se njih s češke strane optužuje da su oni bili izdajice, da su podržavali Nijemce. No ako znamo i površno kakav je bio odnos nacističke ideologije prema Slavenima, naravno da ju Hrvati nisu mogli podržavati, tim više što je bila zabranjena javna upotreba hrvatskog. (…) Sažeto, jedna tragedija slijedila je drugu, a ona prava tek je slijedila: u obnovljenoj Čehoslovačkoj ojačao je češki nacionalizam, a time i mržnja i revanšizam prema Nijemcima, što se nažalost odrazilo i na Hrvate. Na koncu, sudbina moravskih Hrvata zapečaćena je u lipnju 1948. kad je Zemaljski narodni odbor u Brnu. donio odluku da se iseli 306 hrvatskih obitelji. U odluci se daje vrlo perfidno obrazloženje da su Hrvati, iako Slaveni, pod utjecajem dugogodišnjeg boravka u ponijemčenoj okolini djelomično podlegnuli njemačkom utjecaju, te ih stoga, radi njihovog dobra, treba raseliti i pomiješati s Česima da bi se izliječili od njemačkog utjecaja. Iz vinorodnoga kraja južne Moravske Hrvati su preseljeni na sjever gdje prevladavaju šume. Naoko se to ne čini velikom tragedijom, no treba se staviti u kožu tih ljudi koji su nečijom odlukom preko noći ostali bez svojih domova, vinograda i polja i naseljeni u potpuno drugačiji ambijent. (…) Svojevrsna tragedija je i to što se u samoj Češkoj, pa i u samoj Moravskoj, slabo zna za moravske Hrvate, pa tako i za njihovu tragediju, iako u posljednje vrijeme ima pozitivnih pomaka pa se o njima snimaju i dokumentarni filmovi, piše u medijima…

Ako ovu tragediju moravskih Hrvata sagledamo u ukupnom kontekstu hrvatsko-čeških odnosa, onda možemo reći da je to zapravo jedina mrlja u inače prijateljskim odnosima Hrvata i Čeha, ali treba istaknuti da se danas nitko od Čeha time što se dogodio Hrvatima ne ponosi, nitko to ne opravdava, a i češka vlada se 1999. ispričala moravskim Hrvatima“, naglasio je prevoditelj Lipovac, dodavši u svom izlaganju i nekoliko kurioziteta.  

Zanimljivosti 

„Prvi je od Čeha o moravskim Hrvatima 1848. pisao profesor slavistike u Beču Alois Šembera, koji je o svojim istraživanjima obavijestio Stanka Vraza u Zagrebu i predložio mu da pošalje hrvatske knjige. Zatim, prvu knjigu  na moravskohrvatskom objavio je 1895. Čeh Alois Malec, župnik u Dobrom Polju, i to Molitvenik i pjesme pro ljud hrvatski v Moravi. Malec je o moravskim Hrvatima, njihovom životu i običajima pisao i u češkim časopisima i tako ih popularizirao u češkoj javnosti. Zatim, 1910. pjesme moravskih Hrvata snimio je na fonograf Čeh František Pospišil, a slike iz njihovog života u prvoj polovici 20. stoljeća kojima se i danas divimo napravio je Othmar Ružička, Čeh iz Beča. Česi su bili i istraživači povijesti moravskih Hrvata, primjerice Adolf Turek koji je 1937. ustanovio da su se doselili već tridesetih godina 16. stoljeća, a ne pola stoljeća kasnije kako se smatralo.

Od navedenih Alois Malec svakako zaslužuje poštovanje jer je svojim molitvenikom stvorio temelj za ono što je možda moglo postati književni moravskohrvatski jezik. Koristio je crkvenu literaturu dostupnu i u štokavskoj i u čakavskoj varijanti i književni hrvatski jezik spojio s fonološkim specifičnostima čakavskog ikavsko-ekavskog narječja moravskih Hrvata,“ naveo je prevoditelj eruditske naobrazbe Marijan Lipovac.

„Kako sam rekao, u školi i javnoj komunikaciji koristili su uglavnom njemački ili češki i pomalo paradoksalno, prva književna djela na moravskohrvatskom nastaju nakon 1945., pod dojmom tragedije. Tu se ističe pjesnik Milo Vašak, autor zbirke pjesama Va Frielištofi, i Joza Lavička koji je napisao i himnu moravskih Hrvata (Rodili sme se na Moravi) i nekoliko autobiografskih pjesama.

Inače, govorni moravskohrvatski uz brojne arhaizme karakteriziraju i mnogi germanizmi i bohemizmi,  a nema turcizama, ističe poliglot Lipovac.

„Na kraju, mogu reći da je ova knjiga koju su iznjedrili sami moravski Hrvati, i to njihova mlada generacija, jamstvo da će ova hrvatska manjina opstati, čak i ako ne živi kompaktno na jednom mjestu, čak i ako njeni pripadnici više neće govoriti hrvatski, ali će barem zadržati svijest o svom hrvatskom porijeklu i identitetu i za desetak godina proslaviti i 500. godišnjicu početka doseljavanja u Moravsku. A prognoze prije tridesetak godina bile su dosta crne. Kad je 1994. izašla knjiga Moravski Hrvati Dragutina Pavličevića, malo je tko mogao očekivati da će 2017., odnosno 2025., izaći nova, modernija i sveobuhvatnija monografija o njima, i to zahvaljujući dvjema tadašnjim djevojčicama koje su tek išle u osnovnu školu. Pavličević je u uvodu svoje knjige napisao: „Sada, kada smo ipak uspostavili slobodnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku, za spas moravskih Hrvata već je bilo prekasno. Nažalost, i ovaj moj rad ima samo ulogu spomenika, a oni se podižu obično onima kojih više nema, ali govore da su bili, živjeli i ostavili iza sebe tragove svojeg života i samosvojne kulture.“, a na kraju knjige piše: „Razbili su, uništili jedan mali narod, zapravo jednu njegovu granu koja još nije, ali će uskoro trajno uvenuti i nestati. Ostat će samo nadgrobni spomenici s hrvatskim prezimenima, pokoji spomenik i knjige poput ove.“ Međutim, nije baš tako. Asimilacija je nezaustavljiva, ali imamo i suprotne procese gdje se ljudi vraćaju svojim hrvatskim korijenima, i to najčešće unuci korijenima svojih djedova i baka. A i kiritof se svake godine krajem kolovoza ili početkom rujna održava u Jevišovki. Stare generacije Hrvata koji još pamte progon odlaze, ali dolaze nove. Za zaključak – rekao je prevoditelj Marijan Lipovac, pada mi na pamet završni stih pjesme Augusta Šenoe Smrt Petra Svačića koji bi mogao postati svojevrsno geslo današnjih moravskih Hrvata, a on glasi: „Mi? Satrli smo grobu vrata. Da, još nas ima – još Hrvata.“

U finalu svečanosti nazočnima se obratila urednica Lenka Kopřivová Kasper, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli izlasku ove knjige na tri jezika češkom, njemačkom i hrvatskom jeziku, uz molbu da lingvisti iz Hrvatske nastave istraživanje hrvatske manjine u Češkoj i njezin idiom temeljem više od stotinu intervjua koje su autori ove knjige prikupili u terenskim istraživanjima. 

Kao izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova promociju je pratila gospođa Ljerka Brdovčak, savjetnica za  Češku i Slovačku suradnju, dok je u ime Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo promociji prisustvovala voditeljica Odjela za nacionalne manjine gospođa Tanja Horvatin.

Festival povijesti uspješno organiziraju punih dvanaest godina, uz Kliofest udrugu za promicanje kulture povijesti, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Društvo za hrvatsku povjesnicu, dok su među suorganizatorima Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Poljska kulturna udruga Mikolaj Kopernik, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA,  kao i Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore.  Pokrovitelji programa Kliofesta su: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH, te Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA. Utemeljitelj Festivala povijesti Kliofest i njegov dobri duh, koji privlači mnoštvo studenata i ljubitelja historiografskih tema, je agilni povjesničar prof. dr. sc. Damir Agičić. 

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Lada Kanajet Šimić

Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

 Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu 8. i 9. svibnja održana je Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi”

Vodeći stručnjaci i gosti ove međunarodne konferencije, koju je organizirao Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva,  dva su dana raspravljali o aktualnoj i kompleksnoj migrantskoj tematici s obzirom na sadašnje složene geopolitičke okolnosti i izazove u kojima se cijeli svijet nalazi, pa tako i Republika Hrvatska. Konferencija čiji su suorganizatori bili Institut za istraživanje migracija, Hrvatska matica iseljenika i Ekonomski fakultet u Osijeku, propitivala je postojeće stanje i kroz diskusiju ponudila rješenja koja bi mogla pridonijeti zaustavljanju iseljavanja, ali i povratku onih hrvatskih građana koji su domovinu napustili u posljednjih dvadesetak godina. 

Na konferenciji su sudjelovali najveći stručnjaci u ovom području, usredotočivši se na učinke imigracijskih politika unutar EU-a. Razgovaralo se o globalnim i europskim trendovima u odnosu na migracijsku radnu snagu, demografskim izazovima i potencijalima dijasporā u 21. stoljeću, integracijskim i asimilacijskim procesima u europskim zemljama, o multikulturalizmu u Europi i Australiji, ali i budućem razvoju dijasporā i njihovim političkim pravima.

Konferencija je započela 8. svibnja, a među uglednicima koji su otvorili ovu dinamičnu konferenciju bio je dr. sc. Mladen Vedriš s  Visoke škole  Effectus. U svom uvodnom govoru istaknuo je kako je tema migracija jedna od gorućih tema vremena u kojem živimo. „Kao što je nogomet zanimljiva igra, ali igraju je uglavnom oni koji su profesionalno spremni, izuzetno mi je zadovoljstvo kako je Hrvatska država prepoznala institucije poput Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine, te Hrvatske matice iseljenika, a posebice što je formirala Ministarstvo demografije i useljeništva da zajedno sa znanstvenim i stručnim institucijama poput Instituta za istraživanje migracija - kako bi se ovim fenomenom ozbiljno bavili“, rekao je između ostalog dr. sc. Vedriš. 

Ravnateljica Instituta za istraživanje migracija, dr. sc. Marina Perić Kaselj istaknula je kako migracije nisu samo izazov, već i potencijal. „Ova konferencija, koja je okupila  stručnjake i znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva da zajedno raspravljaju o ovom slojevitom pitanju - hrvatskoj dijaspori u globalnoj perspektivi. A, što je zapravo dijaspora? Dijaspora je jedna od najjačih pokretačkih sila u globalnome svijetu i na neki način, ona je važan element u strategijama i  razvojnim politikama. Dijaspora kao vezivno tkivo služi za povezivanje zemalja, regija i kontinenata. Samim time postavlja se pitanje kako kreatori politike odgovaraju na dijasporu. Gledaju li je kao partnera, kao investiciju ili možda kao gubitak. To su različiti pristupi“, rekla je između ostalog dr.sc. Perić Kaselj, te dodala kako se Hrvatska suočava s novom situacijom. Od iseljeničke zemlje, sada je postala i useljenička zemlja.

U ime organizatora, Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva okupljene goste, visoke uzvanike i stručnjake pozdravio je dr. sc. Marin Sopta.

Gospodin Dario Magdić, izaslanik državnog tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog urade za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svome je izlaganju istaknuo kako smatra da je tema konferencije višeslojna jer se radi o usporedbi lokalnih i globalnih primjera. „Globalni odnos s dijasporama sve češće dolazi u fokus javnosti i odnosi država s dijasporama su važniji no ikad. No, politika prema dijasporama se razlikuje među državama Europske unije i globalno, te ovise o mnogim čimbenicima koji uključuju povijesne, demografske i ekonomske faktore. Hrvatska u globalnoj perspektivi ima visoko mjesto zbog svog sustavnog i kontinuiranog pristupa u odnosu s Hrvatima koji žive izvan njezinih granica“, između ostalog je naglasio Dario Magdić.

Na otvorenju konferencije je bio Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva koji je također pozdravio okupljene. „Hrvatski narod diljem svijeta obogaćuje kulturu, povijest i tradiciju ondje gdje su ljudi naših korijena integrirani, ondje gdje su prihvaćeni, ondje gdje stvaraju dodatnu vrijednost - u tuđoj, ali svojoj domicilnoj zemlji jer gdje god su došli uvijek su imali dvije zastave. Simbole pripadnosti svom narodu, ali i pripadnosti naroda domicilne države u kojoj žive. Narod ne čine samo brojke, već mu veličinu daje ono kakav on je. A hrvatski čovjek se prije svega pokazao čovjekom “, rekao je između ostalog ministar Šipić koji je istaknuo kako Mministarstvo djeluje s različitim demografskim mjerama, te da će nastaviti u tom smjeru. Dodao je zanimljiv podatak,  kako je lani više od 400 djece povratnika upisano u domovinske osnovne i srednje škole.

Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u radu konferencije sudjelovale su i Croatiana Gregurić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja hrvatskog iseljeništva i Klara Kamenar, suradnica u Službi za projekte i programe hrvatskog iseljeništva.

Svečanom otvorenju nazočila je i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH zastupnica mr. sc. Zdravka Bušić, kao i posebna izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova, prof. dr. sc. Vanda Babić Galić. Među uzvanicima bili su predstavnici diplomatskog zbora akreditirani u RH i to iz Australije, Turske, Češke, Bosne i Hercegovine, Portugala, Rumunjske, Kosova, Crne Gore i Mađarske.

Ministar Šipić je uručio godišnju nagradu „Kardinala Stepinca“ povratnicima Dennisu i Bernadette Šimić koji su - kako su istaknuli organizatori -svojim nesebičnim zalaganjem, doprinosom i dobročinstvima značajno pridonijeli napretku Hrvatske, ali i vlastite hrvatske zajednice u Australiji. Naime, kako je otkrio pravnik i aktivist Don Markušić, upravo je bračni par koji se nedavno s troje djece vratio u Hrvatsku, u Australiji pomogao pri obnovi hrvatske crkve. Maksimalno su se dali u realizaciju tog velikog i posebnog projekta.

 

Dijaspora – katalizator poslovnog rasta

Nakon uvodnih izlaganja konferencija je nastavljena s predavanjima stručnjaka koje je u prvoj sesiji moderirao dr.sc. Marin Sopta.  Mr Russell Dalgleish iz Škotske poslovne mreže, imao je predavanje na temu „Dijaspora kao pokretač stvaranja vrijednosti“. Između ostalog Russel je govorio o snazi koju ima mreža dijaspore, te kako globalne zajednice dijasporā zapravo djeluju kao katalizatori poslovnog rasta, ulaganja i međunarodne trgovine. Na primjeru Škotske poslovne mreže objasnio je kako su uspješno povezali škotske poduzetnike s prilikama širom svijeta.  

Dr. sc. Sanja Klempić Bogadi s Instituta za istraživanje migracija u svom predavanju o „Demografskim promjenama u Hrvatskoj: izazovi i perspektive“ između ostalog pokazala je dio rezultata projekta „Kako se stari u Hrvatskoj (DOBHR), financiranog iz sredstava Europske unije – NextGenerationEU. Svoje izlaganje je imala i gošća iz Belgije,  Mirana Rajoharison iz Alefa Diaspora Non-profit Organizacije koja je izlagala na temu iskustva te organizacije koja okuplja pripadnike dijaspore. Također, imali smo priliku poslušati i predavačicu iz Njemačke, Paddy Siyangu Knudsen iz M&E-a. Ona je izlagala na temu „Premošćivanje raskoraka u migracijskoj diplomaciji: dijaspora kao posrednik za razvoj“.

Uzorne prakse australskog multikulturalizma

Na konferenciji je svoje izlaganje imao i NJ. E. Richard Rodgers, veleposlanik Australije u Republici Hrvatskoj koji je govorio o migracijama iz australske perspektive.

„Multikulturalna politika Australije u središtu je migracijskog programa od 70-ih godina 20. stoljeća. Ta politika znači da svi Australci trebaju imati pravo zadržati svoj kulturni identitet bez predrasuda ili negativnih posljedica i da ih treba poticati na razumijevanje i prihvaćanje drugih kultura. To je pomoglo u oblikovanju pružanja posebnih usluga i programa za migrante kako bi im se osigurao jednak pristup vladinim uslugama koje su inače dostupne cijeloj zajednici. Migracije predstavljaju jedan od središnjih elemenata australske nacionalne priče te će i dalje predstavljati značajan čimbenik u oblikovanju australskog nacionalnog karaktera i osiguravanju našega gospodarskog rasta u budućnosti“, između ostalog rekao je veleposlanik Australije. 

Maria Levačić s Freie Universität iz Berlina osvrnula se na dva izazova „Od fenomena gastarbajtera do odljeva mozgova? Dinamika i prepoznatljivost nove hrvatske dijaspore u Njemačkoj“. Inventivna studentica diplomskog studija sociologije na Freie Universität Berlin je govorila o istraživanju kojeg je provela za diplomski rad. Maria je predavanje posvetila i bivšem ravnatelju Hrvatske matice iseljenika, velikom pjesniku Borisu Maruni te je izlaganje započela recitiranjem njegove pjesme.

Hrvatske (i)migrantske prakse

Tim znanstvenica s Instituta za istraživanje migracija u sastavu dr. sc. Margareta Gregurović, dr. sc. Simona Kuti, dr. sc. Snježana Gregurović, dr. sc. Sanja Klempić Bogadi i dr. sc. Sonja Podgorelec predstavile su istraživanje „Izazovi integracije stranih radnika u  Hrvatskoj – ekspertne perspektive“. Dr.sc. Stjepan Šterc, posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva bavio se temom „Vječni iseljenički san o povratku – Jednog dana“, dok je dr. sc. Snježana Gregurović s Instituta za istraživanje migracija posebnu pažnju posvetila „Imigracijskoj politici Hrvatske“, izdvajajući prednosti i zamke „laissez-faire modela“. 

Mr. sc. Dragana Otašević iz podgoričkog Centra za politike migracija s okupljenima je podijelila svoje iskustvo o izazovima u suradnji s dijasporom - Slučaj Crne Gore i njezinog iseljeništva u Latinskoj Americi. Dr. sc. Katica Jurčević, dr. sc. Viktorija Kudra Beroš i  dr. sc. Krešo Bušić s Institut za istraživanje migracija bavili su se temom hrvatskih iseljenika u njemačkim gradovima dolaska. Sonja Breljak, glavna urednica portala Hrvatski glas Berlina propitivala je „Život u iseljeništvu na primjeru Berlina – paralelni svijet ili realitet?“, oplemenjujući konferenciju praktičnim iskustvima inventivne publicistkinje s bogatim migrantskim iskustvom. Svoje izlaganje je imala i dr. sc. Kristina Posavec koja je zajedno s mr. sc. Dorom Bagić  iz Teva Pharm obradila temu „Izazovi i prilike u useljavanju, zapošljavanju i integraciji hrvatskih povratnika i njihovih potomaka.

Moderator četvrte konferencijske sesije bio je pravnik s višegodišnjom australskom adresom i povratnik Don Markušić. U panel diskusiji na temu „Život i poslovanje u Hrvatskoj“ sudjelovali su uz Dona, odvjetnika u tri jurisdikcije - Australije, Velike Britanije i Hrvatske; James Dabny useljenik iz SAD-a;  glazbenik, skladatelj i glumac, Mike Hoosen; mladi glazbenik i reper koji je useljenik iz Australije te bračni par Bernadette i Denis Šimić, poduzetnici i povratnici iz Australije.  

Usto, uručena je i druga nagrada „Kardinala Stepinca“ i to fra Josi Peraniću koji već više od 40 godina služi Hrvatima u Argentini. Nagradu je u njegovo ime preuzela njegova sestra.  Svi panelisti iskreno su s nazočnim znanstvenicima podijelili svoja iskustva, pojasnivši zašto su upravo odabrali Hrvatsku za život. Konferencija je nastavljena druženjem na svečanoj večeri.

Demografska revitalizacija Hrvatske i migracije

Drugi dan konferencije započeo je novim setom predavanja. Renomirani znanstvenici  dr. sc. Dražen Živić i dr. sc. Sandra Cvikić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar propitivali su „Migracije i demografsku revitalizaciju Hrvatske“, temeljem vlastitih istraživačkih projekata.  Dr. sc. Mislav Rubić  iz Ministarstva demografije i useljeništva govorio je o povratku hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u Republiku Hrvatsku, analizirajući aktualno stanje. Povratnica iz Austrije mag. sc. Maja Grošinić iz Centra za društvena i humanistička istraživanja u Šibeniku bavila se temom „Jačanje mostova: Projekt za bolju povezanost Hrvatske i dijaspore“. 

Pater Stanko Perica iz Isusovačke služba za izbjeglice izlagao je na temu „Katolička crkva i migranti“. Gosti su imali priliku saznati nešto više i o osobnom migrantskom iskustvu u Hrvatskoj, koje je podijelio Saghar Manzoor, useljenik i zaposlenik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Razgovaralo se i o mjeri Vlade RH „Biram Hrvatsku: Povratne migracije i razvoj u slabije razvijenim područjima“,  čije su rezultate predstavile etablirane znanstvenice dr. sc. Caroline Hornstein-Tomić s zagrebačkoga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Janine Pinkow-Läpple s Instituta za razvoj poljoprivrede u tranzicijskim ekonomijama prestižnog Humboldtova sveučilišta u Berlinu te Ana Budimir s Fakulteta političkih znanosti, 

Odsjek za javne politike i političku ekonomiju Sveučilišta u Zagrebu. Potom su gosti i sudionici konferencije imali priliku saznati nešto više o socijalno-psihološkoj pozadini hrvatskog nacionalnog manjinskog identiteta koje su istraživali dr. sc. Natasha Kathleen Ružić s Institut za istraživanje migracija,  dr. sc. Mario Bara s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u  Zagrebu te dr. sc. Zlatko Šram iz Hrvatskog centra za društvena istraživanja Šibenik. Razgovaralo se i o Hrvatima u Bavarskoj u kojoj trenutačno živi jedna od najbrojnijih hrvatskih zajednica na tlu Njemačke. Točnije, dr. sc. Monika Balija i dr. Tamara Bodor s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar govorile su o toj temi, ali i namjerama povratka ljudi hrvatskih korijena iz Bavarske. 

Mag. soc. Jana Kapeter iz Intellias Hrvatska d.o.o Zagreb i  dr. sc. Ana Malnar s Instituta za istraživanje migracija govorile su na temu “LinkedIn i emigracija: Digitalni most između Hrvatske i globalnih prilika za visoko obrazovane stručnjake”. Diplomatkinja i publicistkinja  dr. sc. Tuga Tarle iz Matice hrvatske govorila je o „Metamorfozama hrvatske dijaspore“. Izvršni direktor Zaklade za repatrijaciju Armenaca Vartan Marashlyan, govorio je na temu „Dilema dijaspore: ulagači ili dobročinitelji? Ključni čimbenici za postizanje održivosti i učinka“.  Doktorandica na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Anja Vlašić, predstavila je temu „Očuvanje hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta u Južnoafričkoj Republici – primjer Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima u Johannesburgu. Dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac s Instituta za istraživanje migracija govorila je o „Kršćanskom potencijalu u suočavanju s klimatskim migracijskim izazovima“.

Ekonomist  Verko Kutleša iz Udruge za povratak Hrvata u Hrvatsku izlagao je o temi „Rješenje za brži i masovniji povratak Hrvata u Hrvatsku“. Dr. sc. Matijas Baković s Instituta za istraživanje migracija  i dr. sc. Petar Bilobrk sa Sveučilišta u Zagrebu prezentirali su poetski narativ o iseljeništvu znakovito naslovljen “Pismo iz Dojčlanda” / “Pismo u Dojčland”, temeljem objavljenih humorističkih zapisa u zavičajnom listu „Naša ognjišta“ o stvarnim problemima duvanjskih iseljenika. dr. sc. Marinko Vuković s Instituta za istraživanje migracija izlagao je na temu „Hrvatski subetnički identitet Bosanske Posavine i sjeveroistočne Bosne“.  

Sve u svemu, na ovoj konferenciji zadivljuje respektabilan broj predavača i stručnjaka koji su ponudili zanimljive, ali i vrlo inspirirajuće odgovore na aktualnu migrantsku fenomenologiju o kojoj će se sigurno i dugo nakon konferencije razgovarati. Zaključno, dvodnevna Međunarodna konferencija “Globalne dijaspore Europske unije – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi” u više je sadržajnih sesija odnosno setova inventivnih predavanja donijela autentičan opis složenih migracijskih fenomena našeg vremena u Europskoj uniji i napose Republici Hrvatskoj, izdvajajući najuspješnije integracijske prakse poželjnih migrantskih odredišta Staroga kontinenta. Među prekooceanskim migrantskim odredištima posebno je bilo korisno izlaganje o uzornim praksama australskoga modela multikulturalizma, čijem je uspjehu doprinijela i hrvatska iseljenička zajednica Australije. Uz znanstvenike, svoj su obol uspjehu konferencije dali i sami iseljenici s povratničkim iskustvima od Njemačke do Sjeverne i Južne Amerike, Australije te juga Afrike –  ukazujući na korisnost mjera Vlade RH fokusiranih na demografsku revitalizaciju Lijepe Naše i povratničke inicijative hrvatske dijaspore.

Tekst: Željka Sablić Odrljin i Vesna Kukavica; Foto: Snježana Radoš

Popisi fotografija

1 Svečano otvorenje konferencije, ministar Ivan Šipić

2  Znanstvenici i uzvanici na konferenciji, koja je održana u Hrvatskoj matici iseljenika koja je bila suorganizator ove međunarodne konferencije

3 dr. sc. Mladen Vedriš

4 dr. sc. Marina Perić Kaselj

5 dr. sc. Marin Sopta

6 Dario Magdić

7 Don Markušić

Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore - Hrvatski iseljenički zbornik 2025.

 Matičin ljetopis i vitalni interesi hrvatske dijaspore

Trojezični Hrvatski iseljenički zbornik, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna serijska publikacija u nas koja redovito propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskog izvandomovinstva

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je održano 13. veljače svečano predstavljanje Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. Nakon uvodnog obraćanja ravnatelja HMI-ja profesora Mije Marića, o Zborniku su govorili povjesničar dr. sc. Željko Holjevac (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) i kroatist dr. sc. Milan Bošnjak  (Središnji državni ured za Hrvate izvan RH) te urednica HIZ-a profesorica Vesna Kukavica. Promociju je znalački vodila Tatjana Rau s Međunarodnog programa Glasa Hrvatske (HRT), dok je prigodni glazbeni program izvela mlada solistica Nika Pastuović.

Ravnatelj Mijo Marić, pozdravljajući nazočne, istaknuo je kako sam dolazak velikog broja gostiju svjedoči o važnosti Matičina godišnjaka, koji je ove godine doživio svoje sedamdeseto izdanje.

On nije samo kroničar hrvatskog iseljeništva, već i nastanka hrvatske države. U velikom dijelu, to je priča o neraskidivoj vezi između hrvatskog iseljeništva i domovine. Sedamdeset brojeva, od kojih je čak 26 nastalo pod vještom dirigentskom palicom naše drage Vesne. Moj osobni dojam je da Vesna poznaje svakog iseljenika na svijetu, a velik dio tih priča zabilježila je u Zborniku. Stoga, Vesna, odajem vam posebno priznanje – ne samo za vaše znanje, već i za sustav koji ste izgradili, zahvaljujući kojem je kroz Hrvatski iseljenički zbornik prošlo više od tristo suradnika, među kojima su eminentna imena, vrhunski poznavatelji i stručnjaci“- kazao je Marić

Sedam tematskih cjelina Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2025. – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Baština, Znanost te Nove knjige – sadrže ukupno 25 zasebnih autorskih priloga koji povezuju s više ili manje informacija hrvatske zajednice s četiri kontinenta. Građa je, uz sažetke na engleskome i španjolskome jeziku, raspoređena na 320 stranica i ilustrirana s gotovo stotinu fotografija iz autentičnih dijasporskih odredišta ljudi naših korijena.

Matičin ljetopis, pokrenut 1955., profilirao se kao ključna trojezična serijska publikacija u nas koja bez jezične barijere redovito zastupa i autorski propituje stvaralaštvo heterogenih skupina hrvatskoga iseljeništva s udaljenih meridijana u raznim granama ljudske djelatnosti, donoseći iz godine u godinu  domišljate opise specifičnih selilačkih fenomena kako na društvenom tako i kulturnom planu, ocijenio je dr. sc. Željko Holjevac, predstavljajući autorske priloge objavljene u tematskim cjelinama Znaci vremena, Mostovi, Povjesnica i Baština. O tematskim cjelinama Kroatistički obzori, Znanost i Nove knjige opširnije je govorio promotor dr. sc. Milan Bošnjak, izdvajajući internetska i klasična udžbenička postignuća u poučavanju Croaticuma – Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik, Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

Sadržajno blago sedamdesetog sveska HIZ-a

Iščitavajući tematiku jubilarnog 70. Matičina godišnjaka, promotori Holjevac i Bošnjak skrenuli su pozornost nazočnoj publici  na uvodni esej o „Izazovima i zadaćama novog saziva Europskog parlamenta“ koji potpisuje naš europarlamentarac Davor Ivo Stier. O dvosmjernoj mobilnosti i povratničkim praksama njemačkih Hrvata, prema ocjeni obaju promotora,  poticajan je izvorni znanstveni rad Monike Balija s Fakulteta hrvatskih studija. Panoramu recentnog kulturnog stvaralaštva i prekogranične kulturne razmjene naših umjetnika opisuje Ivana Bašić, ističući uspjehe  našeg dirigenta s njemačkom adresom Ivana Repušića.   Croaticum ove nove materijale za učenje hrvatskoga jezika i kulture studiozno su opisali etablirani poznavatelji dodirne kroatistike Ana Grgić i Darko Matovac s zagrebačkog Filozofskoga fakulteta, dok se mladi informatičar Josip Mihaljević usredotočio na „Igrifikaciju Hrvatskoga mrežnog rječnika s pomoću videoigara“. O statusu hrvatskoga jezika u europskome susjedstvu pouzdano izvještava u jezikoslovnom ogledu Milan Bošnjak, dok vrsna filologinja Jasna Novak Milić opisuje „Perspektive hrvatskoga jezika u Australiji i Novome Zelandu“. 

Lektorat hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu u Rosariju čitateljstvu HIZ-a zorno približuje Anamaria Sučec, ističući njegov djelokrug aktivnosti u toj udaljenoj hispanofonoj sredini. 

Opus hrvatsko-američkog kipara Josipa Turkalja u prigodi umjetnikove stote obljetnicu rođenja sintetski je obradio Stan Granic, ukazujući na kiparevu neprocjenjivo vrijednu umjetničku ostavštinu, izdvajajući profinjenu dosad neobrađenu sakralnu Turkaljevu dionicu – vidljivu u javnim vjerskim objektima diljem metropolitanskih područja Amerike. Stručnjakinja s područja informacijskih znanosti Ivana Hebrang Grgić s vremenske okomice od gotovo dva stoljeća studiozno očitava tragove Hrvata na Novome Zelandu putem bibliografija iseljeničkog tiska te putem spomen-obilježja, tj. postavljenih ploča na autentičnim lokalitetima drevnih  dalmatinskih kopača kauri smole.

Karakteristike hrvatske zajednice u Sjevernoj Makedoniji, gdje trenutačno živi 2.145 Hrvata, propituje autorica Rebeka Mesarić Žabčić, slijedom rezultata istraživačkog projekta „Društvene, kulturne i demografske odrednice očuvanja i promicanja nacionalnog identiteta Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji“ što ga je netom proveo Institut Pilar u suradnji s Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan domovine.  Znanstvenik Tado Jurić, savjetnik aktualnog ministra demografije i useljeništva, piše u Matičinu godišnjaku o „Izazovima depopulacije u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske“. 

Autorica s diplomatskom karijerom Bernardica Periš u svom Zborničkom preglednom članku ukazuje na golemu ulogu sjevernoameričkih Hrvata u stvaranju suvremene Republike Hrvatske. Gospodarstvenik Jerko Čutura kao autentični sudionik objavljuje dnevnički zapis s dokumentacijom o humanitarnim i lobističkim aktivnostima njemačkih Hrvata tijekom oslobodilačkog Domovinskoga rata i rađanja hrvatske države devedesetih. „Rani bilten za hrvatske radnike u Kanadi - Neuposleni radnik“ analitički obrađuje u izvornom znanstvenom članku Stan Granic, otkrivajući burnu sindikalnu aktivnost našijenaca diljem Kanade kako bi se učinkovitije mobilizirao radnički otpor golemoj nezaposlenosti i općoj bijedi za vrijeme Velike svjetske gospodarske krize.

Povjesničar Ante Čuvalo istražuje gradišćanske Hrvate, nastanjene desetljećima u američkoj saveznoj državi Indiani, među kojima su poneki uspjeli ostvariti američki san. Znanstvenica s britanskom adresom Blanka Matković ispisuje izvorni znanstveni rad o Bleiburškoj tragediji u prošlostoljetnom međunarodnom geopolitičkom kontekstu i to u prigodi dolazeće 80. obljetnice Križnoga puta civilnih i vojnih žrtava nakon druge svjetske kataklizme, usmjeravajući potpuno novo svjetlo na taj najtraumatičniji dio hrvatske povijesti. O proslavi tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva čitateljstvo HIZ-a saznaje iz opsežnog članka povjesničara

Marijana Lipovca, uz nadahnutu najavu aktualne 1100. obljetnicu spomena prvog hrvatskog narodnog vladara kralja Tomislava. Snježana Radoš usredotočuje se na „Baštinsku riznicu hrvatskoga izvandomovinskog školstva“ na sjeverno-američkome kontinentu prigodom zlatnog jubileja HIŠAK-a iliti sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade, kojima i danas ravna franjevačka Kustodija Sv. obitelji u Chicagu, okupljavši na godišnjoj razini više tisuća djece američkih Hrvata iz najmnogoljudnijih mega-polisa Sjeverne Amerike. Nagrađivana znanstvena novinarka Tanja Rudež opisuje karijere dvoje vrsnih hrvatskih znanstvenika iz SAD-a i to kroz hvalevrijednu inicijativu u transferu znanja neurologinje Ksenije Kos, te nam skreće pozornost na inventivne iskorake hrvatsko-američkoga sociologa iz New Yorka Valeria Baćka koji se učinkovito bori protiv društvene nejednakosti. 

 

Suvremeni narativi o hrvatskom iseljeništvu 

Hispanistica široke erudicije i prevoditeljica Željka Lovrenčić, prema ocjeni promotora Milana Bošnjaka,  ispisuje sjajan ogled o recentnom antologijskom izboru čileanskih književnika hrvatskih korijena, kojeg je u Santiagu priredio tim prozaiste Guillerma Mimice. Izdvojeni čileansko-hrvatski spisatelji čitateljima HIZ-a tradicionalno poručuju da se kulturne veze uspostavljene prije nekoliko stoljeća i dalje uspješno njeguju, poglavito među piscima poput Juana Mihovilovicha, Astrid Fugelie Gezan, Nicolóa Gliga, Andrésa Moralesa Milohnica, Ramóna Díaza Eterovica, Christiana Formosa Babicha ili pak stogodišnjeg znanstvenika i spisatelja Alejandra Violića.

Najmlađa autorica u promoviranom Matičinu ljetopisu doktorica hispanistike iz Santiaga de Chilea Marta Tomić napisala je nekrolog o zaokruženom opusu najslavnijeg pisca hrvatske dijaspore Antonia Skármete. Nadahnut ogled o  stoljećima hrvatskog pjesništva u Crnoj Gori napisao je Domagoj Vidović s zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik, a povodom knjige „Poezija bokeljskih Hrvata. Antologija hrvatskog pjesništva Boke“ priređivačkog dvojca B. Proročić i Ž. Lovrenčić.

Priređivači su ponudili impresivnu panoramu lirskih dragulja napisanih od 1532. do danas, s posebnim osvrtom na  vrhunac tamošnje književnosti u djelima Frana Alfirevića, Viktora Vide i Vjenceslava Čižeka. Promovirani  svezak HIZ-a znakovito zatvara „Vodič za povratnike iz Južne Amerike“ kojega opisuju u jubilarnom 70. Matičinu ljetopisu vrsni poznavatelji naših migrantskih mreža i to  dr. sc. Milan Puh iz Brazila i etnologinja s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marijeta Rajković Iveta. 

U završnici promocije nazočnoj publici se obratila urednica Zbornika i rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo  Vesna Kukavica, zahvalivši za suradnju svim svojim kolegama iz HMI-ja, autorima i autoricama ove dugovječne Matičine serijske publikacije koja je njihovom kreativnošću uistinu osuvremenila narativ o hrvatskome iseljeništvu, čiji je prinos u svim razvojnim procesima Republike Hrvatske neprocjenjiv kako u ljudskom kapitalu tako i u materijalnim dobrima, uključujući dragocjena umjetnička, sportska i znanstvena inozemna postignuća što Lijepu Našu čini još vidljivijom na karti svijeta.

Promociji su, uz autore, nazočili i brojni uglednici iz javnog i akademskog života, među kojima su bili: izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, Zdravka Bušić, predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH;  izaslanik predsjednika Vlade RH i ujedno izaslanik državnog tajnika  Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH dr. sc. Milan Bošnjak; izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana dr. sc. Vanda Babić Galić; izaslanik ministra obrane Ivana Anušića, gospodin Željko Janković; izaslanica ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, gospođa Marija Trogrlić; ispred Ministarstva demografije i useljeništva Pablo Alejandro Sepulveda Rosso i Laura Kujundžić; izaslanik preuzvišenog mons. Dražena Kutleše, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. sc. Tomislav Markić; akademik Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske; članovi Upravnog vijeća HMI na čelu s predsjednikom Milanom Kovačem i ostali visoki uzvanici i sveučilišni profesori koji su ranijih godina surađivali u ovoj serijskoj publikaciji.

Zaključno, Matičin godišnjak podjednako ažurno prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene zemlje, juga Afrike, Australije i Novoga Zelanda kao i onih koji su svoj novi dom našli diljem Starog kontinenta.

Naslovnica HIZ-a je inspirirana minulom Godinom Marka Marulića, oca hrvatske književnosti pa je krasi detalj novog zastora HNK u Zagrebu kojeg je Maruliću u čast naslikao slikar Zlatko Kauzlarić Atač. S druge strane, u knjižnom bloku bogato su ilustrirane baštinske teme vezane uz aktualnu 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva.

Tekst i fotografije: Snježana Radoš

 

Generacijski pothvat Kulturne federacije američkih Hrvata

 Globalna Hrvatska

 Generacijski pothvat Kulturne federacije američkih Hrvata

 Zajedništvo, solidarnost i darivanje tri su vrline koje nam otkrivaju nepresušna izvorišta magičnog potencijala međugeneracijske dobrobiti, koju 130 godina uspješno njeguje Hrvatska bratska zajednica u najrazvijenijoj zemlji svijeta 

Ovogodišnji Tamburaški festival američkih Hrvata, održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog  28. – 29. lipnja, po ocjeni Michaela Riccija predsjednika CFU Junior Cultural Federation of America predstavlja priliku „jednom u generaciji“ objediniti u jedinstvenoj baštinskoj svečanosti djecu i odrasle, prikazujući publici golem potencijal međugeneracijsokoga kreativnog djelovanja s rekordnim brojem izvođača i ansambla sa sjevernoameričkog kontinenta i to na jednoj pozornici u elitnoj dvorani Lijepe Naše u glavnome gradu svih Hrvata - Zagrebu. Ovaj festivalski pothvat moćne Zajednice fascinantan je primjer kreativnog iseljeničkog turizma u kome je putovanje usmjereno na angažirano i autentično iskustvo, s participativnim učenjem kroz umjetnost, nasljeđe te otkrivanje posebnih karakteristika drevnih zavičaja predaka, a to nedvojbeno omogućuje stvaranje spontanije veze s onima koji danas žive na tom znanome mjestu Stare domovine i kreiraju njegovu životnu kulturu, živući identitet suvremene Republike Hrvatske. Uz predsjednika Riccija uspjehu ovog generacijskog pothvata Kulturne federacije HBZ-a, pored ostalih, doprinijeli su: Ted Sebetich, Natalie Kosta, Robert Keber i Linda Spudic; te odbornici Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio i agilni Derek Hohn. Zadovoljstvo izvedbama svih ansambla nisu krili ni glavni predsjednik HBZ-a Edward W. Pazo, ni poduzetni  podpredsjednik Franjo Bertović ni glavna tajnica i rizničarka Bernadette Luketich Sikaras, uključujući i sve pristigle Zajedničare i iz SAD-a i Kanade. Spomenuti ljudi, uz roditelje svih izvođača, su najzaslužniji za uspjeh ovog dvostrukog festivalskog spektakla koji se odvijao pod sloganom „Tambure kroz generacije“.

U svečanom finalu Festivala svi su sudionici (juniori i seniori) odjeveni u narodne nošnje virtuozno izveli tri suvremene tamburaške skladbe (autora iz SAD-a i RH – T. Poslon, D. i M. Kochis, D. Bačić i V. Dimter) kojima je maestralno ravnao počasni dirigent Derek Hohn (Pittsburgh, PA), izazvavši ovacije publike - kojoj se pridružio s neskrivenom radošću i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

Američki Hrvati vratili su na ovom Festivalu dostojanstvo tamburi -najraširenijem hrvatskom glazbalu, koje nerijetko stereotipno omalovažavamo kao neki tip popularne kulture ili popijevke, približivši nam zvuk suvremenih skladbi vodećih hrvatskih ličnosti tamburaške glazbene scene poput Vjekoslava Dimtera. 

Identitet, pa u sklopu njega i osjećaj etničke pripadnosti, kao što je poznato, živi u objektivnome kulturnom sadržaju čovječanstva u kojem tradicija ima bazični status jer se još uvijek najvećim dijelom iz nje selektiraju etničke i kulturne značajke i to kao svojevrstan medij za identifikaciju. U to smo se osvjedočili uživajući u svim dvanaestominutnim izvedbama prikazanih festivalskih sadržaja američkih Hrvata u Zagrebu, čiji je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika. Nesumnjivo, identitet živi i u lokalizmu i u globalnosti istodobno, dok se svaka generacija ogleda u suvremenosti. U globalnome selu koje često nalikuje virtualnome svijetu skloni smo se prikloniti promišljanjima kako je prije više od tristo godina govorio znameniti hrvatski polihistor Pavao Ritter Vitezović: „Upečatljivi narodni običaji svjedoče da stabilnost procesa identifikacije, kao i njegova krajnjeg rezultata, identiteta, svemu usprkos, dugo vremena može biti neupitna“. I danas nam je važno pitanje podrijetla, tko smo i odakle dolazimo?! Tragom toga propitivanja dolazi se do itekako bitnoga socijalnog kapitala hrvatskog iseljeništva, ali i suvremenog hrvatskoga zajedništva u cjelini. Pokazalo se, naime, da identifikacijske strategije kao što su međusobna solidarnost, suradnja ili pak  zajedničko dugoročno planiranje destabiliziraju teorije o deetnizaciji i paralelno kreiraju inovativne pomake sa željom za zajedništvom u svojoj grupi, pa onda i s grupama u interakciji.  Zaključno, najmanje su u pravu oni koji su tradicijsku kulturu, folklor, proglasili anakronizmom, tj. neprimjerenim medijem za suvremene identifikacijske prakse. U većini hrvatskih dijasporskih zajednica posvuda po svijetu uočljivo je da interes za folklorom ne jenjava. Naprotiv, susrećemo naše folklorne i tamburaške skupine na gotovo svim meridijanima. Također primjećujemo da se folklor transformira, retradicionalizira i, što je najvažnije, internacionalizira. Nema fraternalističkoga središta Sjeverne Amerike gdje etničke udruge sa svojim aktivnostima ne ističu kako su među pripadnicima hrvatskih dijasporskih zajednica identifikacijske strategije usmjerene koliko na vlastitu zajednicu, toliko i na transnacionalno povezivanje. Američki bratski savez ujedinjuje 54 dobrotvorna društva, koja umrežavaju više od 7 milijuna pojedinaca, što ih čini jednom od najvećih američkih mreža volontera, među kojima su članovi Hrvatske bratske zajednice još od 1894. Kulturna federacija mladih Hrvatske bratske zajednice Amerike tijekom 66 godina raznih preobrazbi i sama se mijenjala, afirmiravši se na koncu kao pouzdan promicatelj hrvatskoga kulturnog nasljeđa na sjevernoameričkome kontinentu, kako je to osmislio vizionar Bernard M. Luketich.

 

 

Pište: Vesna Kukavica

Foto:  K. Peršun, HMI, ustupljena fotografija

- - - - - - 

 

Global Croatia

The Generational Venture of the Cultural Federation of American Croats

Unity, solidarity, and giving: three important virtues that communicate the inexhaustible font and magic power of intergenerational well-being, successfully nurtured over the past 130 years in America, the world's most developed country, by the Croatian Fraternal Union

CFU Junior Cultural Federation of America president Michael Ricci called this year's tamburitza festival, bringing together Americans of ethnic Croatian extraction, a "once in a generation" opportunity to unite children and adults in a singular heritage ceremony, demonstrating the vast potential of intergenerational creative activity. The event, featuring a record number of performers and ensembles from North American, was staged from June 28 to 29 at the Vatroslav Lisinski concert hall, certainly the best-known venue of its kind in the national capital of Zagreb and in Our Beautiful Homeland as a whole. This festival, staged by the CFU - a dominant force among Americans who nurture and cultivate their Croatian background, serves as a fascinating example of creative émigré tourism in which travel is focused on an engaged and authentic experience, with participatory learning through art, heritage, and the discovery of the particular characteristics of the homeland of their distant ancestors. This certainly engenders a more spontaneous connection with the people who inhabit and inform the living culture and identity of modern Croatia. Contributing to the success of this CFU Cultural Federation event along with Mr Ricci were Ted Sebetich Jr, Natalie Kosta, Robert T. Keber, Linda Spudic, and other CFU officers, including Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio and the agile Derek Hohn. CFU president Edward W. Pazo, the organisation's enterprising vice president Franjo Bertović, and national secretary and treasurer Bernadette Luketich Sikaras were clearly delighted with the performances of the folklore ensembles, as were all of the other CFU members from the United States of America and neighbouring Canada on hand for the event. The CFU members, in particular the parents of the youthful performers, all contributed greatly to the success of this festive double event, staged under the motto “Tambura Across Generations”.

The gala finale of the event saw all of the participants (juniors and seniors) in folklore costume presenting a masterful rendition of three contemporary compositions for tamburitza (penned by musicians from the USA and Croatia: T. M. Poslon, D. Kochis, M. Kochis, D. Bačić and V. Dimter…) under the consummate leadership of honorary conductor Derek Hohn (from Pittsburgh in the state of Pennsylvania), earning an ovation from the gathered audience, joined by the also clearly delighted Andrej Plenković, the current Croatian prime minister.

With this performance the gathered Americans of Croatian extraction once again restored the tamboura to its rightful place and dignity as our most prevalent folklore instrument, often stereotypically disparaged as an artefact of pop culture, providing a deep dive into the sound of contemporary compositions by leading figures of the Croatian tamboura and traditional music scene like Vjekoslav Dimter.

Identity, and the sense of ethnic affiliation attached to it, is said to live in the objective cultural content of humanity, in which tradition has significant status given that the features of ethnicity and culture remain largely drawn from it, as a medium of sorts for identification, as we bore witness to while revelling in each of the twelve-minute performances presented at this festival, hosted by the Croatian Heritage Foundation (Hrvatska matica iseljenika), and bringing to Zagreb Americans of Croatian background. Identity, clearly, lives concurrently in localism and globalism, with each generation looking to its own time. In a global village that often appears to be a virtual world it seems easy to agree with the thought expressed over three hundred years ago by that eminent Croatian polymath Pavao Ritter Vitezović: "Remarkable folk customs testify to the notion that the stability of the process of identification, and its ultimate outcome - identity, in spite of it all, may long remain unquestionable." The issue of origin remains important to us to this day; who are we and where do we come from? In following this line of questioning we come to the certainly significant social capital of the communities of people of Croatian background abroad, and to the overall issue of modern Croatian unity. It turns out, namely, that identification strategies such as mutual solidarity, cooperation, and shared long-term planning destabilize theories of de-ethnicization and concurrently create innovative shifts in the desire for unity within one's group, and then with groups in interaction. In conclusion, it seem evident that those who would declare traditional culture -folklore, an anachronism, i.e., an inappropriate medium for identification practices in the present day, are least in the right. Across the majority of the communities of Croatian background around the world it is clear that the interest in folklore is not withering. Quite the contrary; we find groups celebrating Croatian folklore and tamburitza bands across almost every meridian. We also see that folklore is transformed, re-traditionalised, and -

what is most important - internationalised. There is no fraternal organisation in North America where the ethnic associations, through their activities, do not emphasize that among the members of the communities of Croatian extraction the identification strategies are focused as much on their own community as on transnational connections. Over its sixty-six years the CFU Junior Cultural Federation of America has undergone a range of transformations that have seen its own identity change, ultimately establishing itself as a reliable promoter of Croatian cultural heritage on the North American continent, as conceived by the visionary Bernard M. Luketich.

 

 

By: Vesna Kukavica

 

Foto by K. Peršun, Hrvatska matica iseljenika

 

 

Euharistijsko slavlje za članove Hrvatske bratske zajednice Amerike

 

Euharistijsko slavlje za članove Hrvatske bratske zajednice Amerike

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u nedjelju 30. lipnja 2024. misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi prigodom obilježavanja 130. obljetnice Hrvatske bratske zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik vlč. Kristo Brkić, zaželjevši dobrodošlicu svim prisutnim članovima i prijateljima Hrvatske bratske zajednice. U propovijedi je nadbiskup Kutleša istaknuo da „Hrvatska bratska zajednica na poseban način zahvaljuje Bogu za 130 godina svoga djelovanja, za mnoštvo inicijativa i plemenitih nadahnuća koja je zajedničkim zalaganjem svojih članova provela u djelo. Dragi članovi Hrvatske bratske zajednice, pozvani ste svjedočiti svoju vjeru i domoljublje kako u privatnom, tako i u javnom životu. Pozvani ste biti predani roditelji, supružnici i prijatelji. Vjerujem da se svim silama trudite oko toga”.

Nadbiskup je naglasio kako je istina o čovjekovom biću „da smo iz ljubavi stvoreni, da po ljubavi živimo i da samo u izlaženju iz sebe i darivanju drugima ljudski život iznova poprima onaj smjer koji mu je odredio njegov Stvoritelj. Hrvatska bratska zajednica nastala je iz te duboke ljudske potrebe za zajedništvom, solidarnošću i darivanjem. Njezini su osnivači shvatili da u uvjetima nesigurnosti i oskudice zajedno mogu učiniti ono što bi bilo teško ili neostvarivo svakom pojedinačno. To se uvijek iznova potvrđivalo u zbivanjima kako među hrvatskim iseljeništvom, tako i u Domovini”.

„Život nam, draga braćo i sestre, ne proizlazi iz obilja materijalnog bogatstva, već iz ljubavi Božje kojom nam se bogatiti. Stoga, ne iznenađuje učestali poziv pape Franje na ‘otvorenost transcendenciji kako bi se stvorio novi politički i ekonomski mentalitet koji bi pomogao prevladati silan jaz između gospodarstva i općeg dobra društva’ (Evangelii gaudium, 205). Ne iznenađuju ni prijedlozi suvremenih mislilaca da se s gospodarskom krizom suočimo dragovoljnom uzdržljivošću, skromnošću i odricanjem u korištenju materijalnih dobara”, poručio je nadbiskup Kutleša.

Nadalje, govoreći o dobrostivosti, nadbiskup Kutleša istaknuo je kako se dobrostivost ne može narediti. „Ona proizlazi iz stava koji imamo prema drugima. Samo velikodušno srce prepoznaje veličinu u drugome i u konačnici veličinu milosrđa samoga Boga”, rekao je.

Dodao je kako je dobrostivost „ili biblijskim rječnikom rečeno darežljivost ili velikodušnost, dio je programa vašega djelovanja. Kao što sam istaknuo na početku, Hrvatska bratska zajednica je nastala iz povjerenja u snagu solidarnosti i zajedništva utemeljenog na istoj kulturnoj i nacionalnoj baštini. Vaši su prethodnici redovito izražavali i izgrađivali dobre odnose s Crkvom koja je svojom pastoralnom skrbi pratila iseljenike na svim kontinentima. I danas mnogi od vas svoju vjeru svjedoče kao aktivni članovi katoličkih ili drugih vjerskih zajednica, zalažu se za vjersku slobodu. Dobrostivost koja vas okuplja ne odnosi se samo na materijalna dobra nego i na duhovna i kulturna, na sve što čini našu baštinu”, rekao je nadbiskup Kutleša.

„Moja je želja i molitva danas da se okoristite duhovnim plodovima vaše dobrostivosti i da u izrazito složenom vremenu u kojemu živimo svi zajedno uvidimo potrebu spašavanja svijesti o vrijednostima koje su oblikovale naš narod. Među njima su svakako vjera, obitelj, čovjekoljublje i domoljublje. Tim su vrijednostima vaši prethodnici bili bogati i unatoč materijalnom siromaštvu njima su obogatili prostore i kulturu nove domovine koju su nastanili. Zahvaljujući tim vrijednostima vi ste danas ovdje, a u mjeri u kojoj im se posvetite u budućnosti, vaše će društvo trajati i ispunjavati svoje ciljeve”, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnoga slavlja zahvalu je uputio glavni predsjednik Hrvatske bratske zajednice u Americi Edward W. Pazo. Na misnom slavlju koncelebrirali su vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić, dekan Remetsko-dubravskog dekanata preč. Vinko Tomić, župnik vlč. Kristo Brkić, župni vikar hrvatske Župe sv. Ćirila i Metoda u New Yorku fra Lovro Šimić, umirovljeni svećenik biskupije Youngstown vlč. Joseph Rudjak, nadbiskupski tajnik vlč. Andrija Miličević i mladomisnik vlč. Krešimir Cervelin.

Prisustvovali su ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, Nj. E. veleposlanica SAD-a u Republici Hrvatskoj Nathalie Rayes, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić, vodstvo Hrvatske bratske zajednice i drugi gosti.

Liturgijsko sviranje i pjevanje predvodili su Tamburaški orkestar Hrvatske bratske zajednice i Klapa Janjevo. Ovim misnim slavljem zaključen je dvodnevni kulturni festival „Tambure kroz generacije”, čiji je organizator Hrvatska bratska zajednica Amerike koja slavi 130 godina postojanja, a suorganizator Hrvatska matica iseljenika, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

 

Izvor: IKA

Foto: IKA